Tko je odgovoran za web stranicu – vlasnik ili web dizajner? Ugovor, održavanje i podjela odgovornosti

ODGOVOR U JEDNOJ MINUTI

Tko je odgovoran za web stranicu?

Ako poslovni subjekt putem web stranice predstavlja svoje poslovanje, prodaje proizvode, sklapa ugovore, prikuplja osobne podatke ili komunicira s korisnicima, ne može sve svoje zakonske obveze jednostavno prenijeti na osobu koja mu je izradila web.

U vanjskom odnosu prema kupcu, korisniku ili nadležnom tijelu ključna je uloga stvarnog pružatelja usluge, trgovca, voditelja obrade ili druge osobe na koju se konkretni propis odnosi.

S druge strane, web dizajner prema klijentu može imati ugovornu odgovornost za ono što se obvezao napraviti: funkcionalnost, rokove, tehničku izvedbu, sigurnosne postavke, implementaciju dogovorenih funkcija ili održavanje.

PRVO RAZDVOJIMO POJMOVE

Ne postoji samo jedna „odgovornost za web”

Kada netko pita tko je odgovoran za web stranicu, u istoj rečenici često miješa tri potpuno različite stvari.

Jedna osoba može istodobno imati više uloga, ali one se ne smiju automatski poistovjećivati.

„TO JE WEB DIZAJNER STAVIO”

Vlasnik poslovanja ne prestaje biti odgovoran zato što je angažirao izvođača

Web je alat kojim se predstavlja stvarno poslovanje.

Ako vlasnik promijeni cijenu, adresu, uvjete dostave, broj telefona, radno vrijeme, način obrade osobnih podataka ili neku drugu poslovno važnu činjenicu, web dizajner to ne može znati telepatski.

Vlasnik mora osigurati da izvođač dobije točne i aktualne poslovne informacije.

Isto vrijedi za fotografije, opise proizvoda, uvjete usluge i druge materijale koje naručitelj dostavlja.

PROFESIONALNI IZVOĐAČ NIJE SAMO „OSOBA KOJA KLIKA”

Web dizajner može odgovarati za ono što je preuzeo ugovorom

Ako je ugovoreno da će izvođač napraviti responzivnu stranicu, kontakt obrazac, webshop checkout, migraciju, sigurnosnu konfiguraciju ili neku drugu funkcionalnost, onda nije dovoljno predati nešto što samo vizualno podsjeća na ugovoreni rezultat.

Kod odnosa koji ima obilježja ugovora o djelu, Zakon o obveznim odnosima traži da izvođač djelo izvrši kako je ugovoreno i po pravilima struke.

To je vrlo važna rečenica.

„Klijent je vlasnik stranice” ne briše izvođačevu odgovornost za vlastito ugovorno ispunjenje.

PRAVNI OKVIR

Web projekt često ima obilježja ugovora o djelu

Zakon o obveznim odnosima ugovorom o djelu opisuje odnos u kojem se izvođač obvezuje obaviti određeni posao, uključujući i umni rad, a naručitelj mu za to plaća naknadu.

To ne znači da je svaki web projekt pravno identičan. Veliki razvojni projekt može sadržavati više ugovornih elemenata: razvoj softvera, licenciranje, hosting, održavanje, savjetovanje i obradu podataka.

No pravila ugovora o djelu daju vrlo korisnu osnovu za razumijevanje odnosa naručitelj – izvođač.

NIJE DOVOLJNO „MENI RADI”

Izvođač treba raditi prema ugovoru i pravilima struke

To u praksi znači da profesionalna izrada ne bi trebala biti samo pitanje toga otvara li se naslovnica na izvođačevom računalu.

Ovisno o opsegu projekta, profesionalna izvedba može uključivati:

• ispravno funkcioniranje dogovorenih funkcija
• responzivni prikaz
• osnovnu sigurnosnu konfiguraciju
• ispravne poveznice i obrasce
• dogovorenu optimizaciju performansi
• dogovorene SEO tehničke postavke
• ispravnu primopredaju pristupa

PROFESIONALAC MORA ZNATI REĆI „OVO JE PROBLEM”

Izvođač ima i obvezu upozoravanja

Zakon o obveznim odnosima propisuje da izvođač treba upozoriti naručitelja na nedostatke njegova naloga i na druge okolnosti za koje zna ili mora znati, a koje su važne za djelo ili rok izvršenja.

U web projektu to može biti vrlo praktično.

Isto vrijedi kada izvođač prepozna očito problematičnu tehničku odluku koja može utjecati na sigurnost, funkcionalnost ili rok projekta.

PROJEKT IMA DVIJE STRANE

Klijent ne može zaustaviti projekt pa zatim kriviti izvođača za kašnjenje

Naručitelj također ima stvarne obveze.

Ako izvođaču trebaju:

• logo
• tekstovi
• fotografije
• cjenik
• podaci o tvrtki ili obrtu
• pristup domeni
• podaci za dostavu
• payment gateway račun

rok izrade ne može realno teći kao da je izvođač sve to dobio prvoga dana.

ROKOVI I OVISNOSTI

Zakon čak izričito poznaje kašnjenje uzrokovano ponašanjem naručitelja

Kod ugovora o djelu izvođač ne odgovara za zakašnjenje nastalo zato što naručitelj nije na vrijeme predao potreban materijal, tražio je izmjene, nije platio dužni predujam ili je zakašnjenje nastalo drugim njegovim ponašanjem.

Zato dobar ugovor ne govori samo: „rok izrade 30 dana”.

Trebao bi objasniti od kojeg trenutka rok počinje teći i što se događa kada se čeka klijenta.

„DOK SMO VEĆ TU…”

Dodatna funkcija nije automatski uključena zato što traje „samo pet minuta”

Jedan od najčešćih izvora sukoba nije loš dizajn.

To je nejasan opseg projekta.

Klijent pod „web stranicom” zamišlja: webshop, rezervacije, newsletter, više jezika, automatske račune, CRM integraciju i 40 proizvoda.

Izvođač je pod istim izrazom mislio: pet prezentacijskih stranica i kontaktni obrazac.

Problem nije nastao na kraju. Problem je nastao prije početka, kada nitko nije napisao što se točno izrađuje.

PROJEKT TREBA IMATI TRENUTAK PREDAJE

Kada web zapravo postaje „gotov”?

Dobar projekt treba imati jasan postupak primopredaje.

To može značiti:

• demo ili staging pregled
• završnu listu izmjena
• testiranje dogovorenih funkcija
• odobrenje klijenta
• objavu na produkciji
• predaju računa i pristupa
• početak jamstvenog ili support razdoblja ako je ugovoreno

Bez toga se mjesecima može raspravljati je li nešto „bug”, neodrađena stavka ili nova želja klijenta.

BUG I NOVA FUNKCIJA NISU ISTO

Odgovornost za nedostatke treba odvojiti od naknadnih promjena

Zakon o obveznim odnosima kod ugovora o djelu uređuje pregled izvršenog djela, prijavu nedostataka i mogućnost njihova uklanjanja.

To ne znači da postoji univerzalno pravilo: „web dizajner dvije godine mora besplatno raditi na webu”.

Treba razlikovati:

NAJBOLJA ZAŠTITA ZA OBJE STRANE

Što mora biti jasno prije prve linije koda?

Ugovor ili vrlo precizno prihvaćena ponuda trebali bi odgovoriti na pitanja koja inače postanu problem tek kada projekt već traje.

UGOVOR · 01

Opseg projekta mora biti mjerljiv

„Izrada moderne web stranice” nije dovoljno precizan opis.

Bolje je navesti: broj predložaka ili stranica, jezike, forme, webshop, broj proizvoda za početni unos, integracije, migraciju sadržaja, SEO tehničke postavke i ostale konkretne isporuke.

UGOVOR · 02

Rok treba povezati s obvezama obje strane

Rok može početi teći nakon: uplate avansa, dostave sadržaja i svih potrebnih pristupa.

Ako naručitelj sedam dana ne odgovara, to ne bi trebalo automatski postati sedam dana izvođačeva kašnjenja.

UGOVOR · 03

Cijena, avans i trenutak završnog plaćanja

Potrebno je znati: što cijena obuhvaća, uključuje li licence, hosting, održavanje, fotografiranje, unos sadržaja i druge troškove.

Ako postoji avans, treba napisati što pokreće projekt.

Ako postoji završna rata, treba definirati uz koji se događaj veže: odobrenje dizajna, završetak staginga, objava stranice ili formalna primopredaja.

UGOVOR · 04

Broj revizija treba biti napisan prije projekta

„Neograničene izmjene dok ne budemo zadovoljni” može vrlo brzo pretvoriti fiksnu ponudu u projekt bez završetka.

Puno je zdravije ugovoriti, primjerice, određeni broj krugova dizajnerskih izmjena te način obračuna dodatnog rada.

KONTROLA NAD DIGITALNOM IMOVINOM

Domena i hosting ne bi smjeli postati sredstvo ucjene

Kao poslovnu praksu smatram vrlo poželjnim da klijent zna gdje su registrirani domena i hosting, tko ih plaća i kako će im pristupiti ako suradnja prestane.

To ne znači da hosting račun mora uvijek biti otvoren izravno na klijenta. Reseller model je sasvim normalan.

Ali ugovor treba odgovoriti na pitanje što se događa s webom, domenom i podacima ako se suradnja prekine.

ADMINISTRACIJA

Klijent treba znati koji sustavi postoje

Ovisno o projektu, mogu postojati:

• WordPress administrator
• hosting / cPanel
• registrar domene
• Cloudflare
• Google Search Console
• Google Analytics
• Google Business Profile
• Stripe ili drugi payment provider
• SMTP servis
• newsletter platforma

Profesionalna primopredaja podrazumijeva jasnu evidenciju tko kontrolira koji račun.

AUTORSKO PRAVO

„Platio sam web” nije dovoljno precizna definicija prava

Web stranica može sadržavati više različitih autorskih elemenata: originalni kod, dizajn, fotografije, tekst, ilustracije, video, fontove i druga djela.

Aktualni Zakon o autorskom pravu posebno uređuje autorska djela stvorena po narudžbi.

Ugovor bi zato trebao jasno opisati što je izvođač sam stvorio, koja prava klijent dobiva i koji dijelovi projekta ostaju pod licencama trećih strana.

WORDPRESS EKOSUSTAV

Ne možete „preuzeti autorsko pravo” na sve što postoji na webu

WordPress projekt često sadrži komponente koje izvođač nije napisao:

• WordPress core
• pluginove
• vanjske JavaScript biblioteke
• fontove
• stock fotografije
• payment gateway SDK
• API-je trećih strana

Njihovo korištenje uređuju njihove licence.

Zato kvalitetna primopredaja uključuje i informaciju o licencama koje će trebati obnavljati.

SADRŽAJ DOLAZI IZ STVARNOG POSLOVANJA

Web dizajner ne može jamčiti istinitost podatka koji je dobio od klijenta

Ako klijent dostavi cijenu 49 €, a stvarna cijena je 69 €, problem nije nastao zato što je programer u HTML ispravno upisao 49 €.

Naručitelj treba jamčiti da smije koristiti dostavljene fotografije, logotipe i tekstove te da su poslovne informacije točne.

Izvođač, s druge strane, treba pravilno implementirati ono što je preuzeo.

„PRAVNE STRANICE SU UKLJUČENE”

Generički predložak i individualni pravni savjet nisu ista usluga

Web dizajner može tehnički postaviti Politiku privatnosti, Uvjete poslovanja, stranicu prigovora ili cookie banner.

Ali sadržaj takvih dokumenata mora odgovarati stvarnom poslovanju.

Ako izvođač nije pravnik, to treba jasno komunicirati.

Ako klijent treba individualno pravno mišljenje, posebno kod složenog webshopa, financijskih usluga, zdravstva ili međunarodnog poslovanja, odgovarajuću dokumentaciju treba provjeriti s kvalificiranim pravnim stručnjakom.

VODITELJ I IZVRŠITELJ OBRADE

GDPR odgovornost ne određuje naziv ugovora nego stvarna uloga

Ako vlasnik poslovanja odlučuje koje podatke prikuplja, zašto ih prikuplja i kako ih koristi, vrlo često će upravo on biti voditelj obrade.

Web dizajner koji samo izradi statičnu stranicu i više nema pristup podacima nije automatski izvršitelj obrade zauvijek.

Ali ako u okviru održavanja redovito ima pristup bazi, backupima, kontakt formama ili drugim osobnim podacima i obrađuje ih za klijenta, njegov položaj treba posebno procijeniti.

ČLANAK 28. GDPR-a

Kada web dizajner obrađuje podatke u ime klijenta, ugovor može trebati dodatni GDPR sloj

GDPR propisuje poseban odnos voditelja i izvršitelja obrade.

Taj odnos treba urediti ugovorom ili drugim pravnim aktom koji ispunjava zahtjeve članka 28.

AZOP je za takve odnose objavio i predložak ugovora o obradi podataka.

To je odvojeno od klasičnog ugovora o izradi web stranice, iako oba dokumenta mogu biti povezana.

„JA SAM SAMO INSTALIRAO PIXEL”

Cookie banner i tracking trebaju imati jasno dogovorenu implementaciju

U trećem dijelu serijala detaljno smo prošli kolačiće i privole.

Ovdje je važno pitanje odgovornosti.

Vlasnik treba znati koristi li Analytics, Meta Pixel, remarketing ili drugi tracking.

Ako je izvođač ugovorio pravilnu implementaciju consent sustava, onda za tehnički dio svoje implementacije može imati ugovornu odgovornost.

ONLINE PRODAJA

Web dizajner izrađuje webshop, ali trgovac ostaje trgovac

Zakon o zaštiti potrošača stavlja niz obveza upravo na trgovca.

On zna: cijene, troškove, rokove isporuke, uvjete povrata, reklamacije i stvarne karakteristike proizvoda.

Dizajner može i treba kvalitetno implementirati te informacije kada su dio projekta, ali ih ne može izmišljati umjesto trgovca.

PRISTUPAČNOST

I kod pristupačnosti treba odvojiti zakonsku i ugovornu razinu

Ako je pružatelj usluge obuhvaćen propisima pristupačnosti, činjenica da mu je stranicu napravila agencija ne mijenja njegov status pružatelja usluge.

Ali ako je izvođač ugovorio određenu razinu pristupačne tehničke izvedbe, onda se može ocjenjivati je li tu obvezu ispunio.

PRIJE OBJAVE

Sigurnost treba imati početno stanje

Prije primopredaje profesionalno je provjeriti barem:

• HTTPS
• administratorske račune
• jake lozinke
• nepotrebne korisnike
• aktualnost WordPressa i pluginova
• backup mehanizam ako je ugovoren
• zaštitu formulara
• osnovne sigurnosne postavke hostinga

Ali početno sigurno stanje nije isto što i doživotno održavanje.

NAJČEŠĆA POGREŠNA PRETPOSTAVKA

Web stranica nije proizvod koji ostaje zauvijek isti

WordPress se mijenja. PHP se mijenja. Pluginovi se mijenjaju. Browseri se mijenjaju. Payment provideri mijenjaju API-je. Poslovanje klijenta se mijenja.

Zato pitanje nije: „Tko je kriv što se nešto nakon tri godine promijenilo?”

Bolje pitanje glasi: tko je bio zadužen za praćenje i održavanje?

POSEBNA USLUGA

Održavanje nije automatski uključeno u jednokratnu izradu

Ako ugovor kaže samo: „izrada i objava web stranice”, ne treba automatski pretpostaviti da je izvođač godinama dužan:

• instalirati svako ažuriranje
• raditi backup
• pratiti uptime
• mijenjati tekstove
• obnavljati licence
• pratiti pravne promjene
• rješavati probleme nakon izmjena trećih strana

Ako klijent želi tu sigurnost, održavanje treba biti definirana usluga.

ODRŽAVANJE · BACKUP

Backup koji nikad nije testiran nije potpuna strategija

Treba znati: tko radi backup, koliko često, gdje se čuva, koliko dugo i tko će vratiti stranicu ako zatreba.

ODRŽAVANJE · AŽURIRANJA

Ažurirati ne znači naslijepo kliknuti „Update all”

Ozbiljno održavanje podrazumijeva razumijevanje kompatibilnosti, backup prije rizičnih zahvata i provjeru stranice nakon izmjena.

ODRŽAVANJE · INCIDENT

Tko reagira ako stranica bude kompromitirana?

Ugovor o održavanju može definirati: vrijeme reakcije, kanale prijave, što je uključeno, a što se posebno naplaćuje.

Ako incident uključuje osobne podatke, vlasnik kao potencijalni voditelj obrade ima i zasebne GDPR obveze koje tehnički izvođač ne može jednostavno preuzeti umjesto njega.

SADRŽAJ

Web dizajner ne zna da ste promijenili poslovanje ako mu to nitko ne kaže

Promjena adrese, cijene, radnog vremena, načina dostave, usluge ili uvjeta poslovanja treba imati proces ažuriranja.

PROPISI SE MIJENJAJU

Web koji je bio dobro postavljen 2024. nije automatski nepromjenjiv do 2034.

Ovaj cijeli serijal dobar je primjer.

Promijenila su se pravila pristupačnosti. Promjenjuju se pravila zaštite potrošača. Mijenjaju se tehničke platforme i regulatorna praksa.

Tko prati te promjene treba biti pitanje poslovnog procesa, a ne pretpostavka.

OFFBOARDING

Dobra suradnja mora moći završiti bez digitalnog talačkog odnosa

Ako klijent odluči promijeniti izvođača, trebalo bi biti jasno:

• kako dobiva backup
• koji računi mu se predaju
• kako se prenosi domena ako je potrebno
• što se događa s hostingom
• koje licence prestaju vrijediti
• koji pristupi bivšeg izvođača se uklanjaju

Isto vrijedi u obrnutom smjeru: nakon završetka suradnje bivši izvođač ne bi trebao godinama imati nepotrebne administratorske račune na stranici.

PRAKTIČNI PREGLED

Tko je najčešće zadužen za što?

Ovo nije pravna presuda nego praktični model. Konkretni ugovor može raspodijeliti obveze drukčije.

NAJČEŠĆE REČENICE KOJE NE ŽELITE ČUTI

Većina problema počinje tamo gdje završava precizan dogovor

PROVJERA SURADNJE

Koliko su jasno podijeljene odgovornosti na vašem web projektu?

Odgovorite na dvanaest pitanja. Rezultat nije pravna ocjena ugovora, nego praktična provjera postoji li dovoljno jasna dokumentacija za dugoročnu suradnju.

ČESTA PITANJA

Vlasnik web stranice i web dizajner – najčešća pitanja

ZAKLJUČAK · KRAJ SERIJALA

Dobar web projekt ne završava pitanjem „tko je kriv?”

Najbolji odnos vlasnika i web dizajnera nije onaj u kojem se odgovornost prebacuje s jedne strane na drugu.

To je odnos u kojem je unaprijed jasno: tko daje podatke, tko ih implementira, što je uključeno, što nije, kada je projekt završen, tko što održava i što se događa ako suradnja jednoga dana prestane.

Vlasnik poslovanja ne može potpuno delegirati razumijevanje vlastitog poslovanja.

Web dizajner ne može profesionalnu odgovornost zamijeniti rečenicom: „To nije moja stranica.”

Između te dvije krajnosti postoji ono što ozbiljan projekt treba imati od samog početka: jasan ugovor, dokumentiran opseg i otvorenu komunikaciju.

Ovim člankom završava serijal „Web stranica i zakon u Hrvatskoj”.

Kroz pet članaka prošli smo od osnovnih podataka, GDPR-a i kolačića, preko pristupačnosti, sve do pitanja tko je odgovoran kada web stranica iz projekta prijeđe u svakodnevni poslovni alat.